1. Oktobar – Svetski dan hepatitisa
Hepatitis predstavlja zapaljenski proces jetre, koga izazivaju hepato-tropni virusi: hepatitis A virus (HAV), hepatitis B virus (HBV), hepatitis C virus (HCV) i, ređe, hepatitis D (delta) virus (HDV) i hepatitis E virus (HEV).
Hepatitis A virus nalazi se u stolici, te se bolest prenosi preko kontakta sa inficiranim fekalijama. Najčešći način zaražavanja je ingestija kontaminirane hrane i vode. Virus se može preneti i kontaktnim putem (“bolest prljavih ruku”).
Hepatitis B izaziva virus koji se nalazi u krvi, spermi, vaginalnoj tečnosti i cervikalnoj sluzi.
PUTEVI PRENOŠENJA:
· Glavni put prenošenja je putem seksualne transmisije, odnosno prenošenje tokom vaginalnog, oralnog i analnog seksa. Kao rizične osobe u ovom slučaju navode se osobe koje često menjaju seksualne partnere i homoseksualci.
· prenošenje putem intravenskih injekcija, što se, prvenstveno, odnosi na intravenske zavisnike. Virus se može preneti korišćenjem zajedničkih špriceva i igala, ali i deljenjem druge opreme za ubrizgavanje (kao što su vata i posude za kuvanje).
· Virus se, istina retko, može preneti i preko sredstava za ušmrkavanje i pušenje (slamčice i lule za krek). Uslov za ovaj vid prenošenja je postojanje mikrolezija na sluzokoži usne i nosne duplje.
· Hepatitis B je profesionalno oboljenje medicinskih radnika, ukoliko dođu u kontakt sa zaraženom krvlju
· Prenošenje putem transfuzije krvi i njenih derivata do pre deceniju-dve bilo je veoma značajno (hemofiličari su predstavljali jednu od najugroženijih grupa).
· Hepatitis B se može preneti i sa trudnice na plod u materici, ili na bebu tokom prolaska kroz porođajni kanal majke.
· Kao ekstremno redak, ali zabeležen način prenošenja navodi se običan kontakt među članovima domaćinstva – putem zajedničke upotrebe predmeta kao što su brijač i četkica za zube.
Hepatitis C izaziva virus koji se nalazi u krvi i uglavnom se prenosi preko krvnog kontakta.
Najčešći način infekcije hepatitis C virusom je deljenjem špriceva i igala među intravenskim zavisnicima, ali i deljenjem druge opreme za ubrizgavanje (vata i posude za kuvanje). Moguće je i prenošenje preko sredstava za ušmrkavanje i pušenje. Nesterilne opreme za tetoviranje i bodi-pirsing, takođe, mogu preneti virus. Infekcija se dosta lako prenosi transfuzijama krvi i krvnih derivata, pri čemu visok rizik postoji kod davanja preparata krvi koji se pripremaju iz krvi velikog broja davalaca (npr.faktori koagulacije VII i IX). Rizik od dobijanja hepatitisa C preko krvnih produkata je danas mnogo niži, s obzirom da se svi strogo kontrolišu. Prenos sa majke na novorođenče je moguć. Dosta retka je i transmisija seksualnim putem i podrazumeva postojanje epitelnih lezija kod oba partnera. Horizontalna transmisija putem običnog kontakta u domaćinstvu se, praktično, smatra zanemarljivom.
Hepatitis D infekcija u našoj zemlji je ekstremno retka i ograničena na grupe sa učestalim perkutanim ekspozicijama (intravenski zavisnici, hemofiličari i bolesnici na hemodijalizi).
Kod nas su do sada opisani samo pojedinačni importovani slučajevi hepatitisa E.
Inkubacija (period od momenta infekcije do ispoljavanja bolesti) virusnih hepatitisa je vrlo različita: za hepatitis A iznosi l5-45 dana, za hepatitis B 50-180 dana, za hepatitis C 40-90 dana.
Simptomi su slični kod svih oblika virusnog hepatitisa, a tok može biti akutni i hronični. Kod hepatitisa A mali broj slučajeva prelazi u hroničnu formu, kod hepataitisa B znatno više, dok hepatitisi C i D idu podmuklo, asimptomatski, praktično nemaju akutnu fazu, te su od početka hroničnog toka. Hepatitis C dovodi do ciroze jetre u 10-20% slučajeva i do raka jetre u 1-5 % slučajeva. Jedini na čin da se otkrije Hepatitis B i C je test krvi.
SIMPTOMI:
- umor
- blago povišena temperatura
- bolovi u zglobovima i mišićima
- mučnina, povraćanje
- blagi bolovi u stomaku
- gubitak apetita
- bol ispod desnog rebarnog luka
- proliv (dijareja)
- tamna mokraća
- žuto prebojene beonjače
- žuto prebojena koža
Tim Centra EMPRONA


